Gospode moj, koliko bih toga htjela napisati. Koliko toga bi moje srce htjelo izreći Tebi, svima koji su još daleko od Tebe, koji lutaju i koji su tek krenuli za Tobom i žele odustati jer je teško i ne vide smisao.
Tebi koju su ranili roditelji, dečko, prijatelji, koja u sebi nosiš bol, razočaranje i koja jedva čekaš biti sama da se možeš isplakati na crnjake od pjesama koji samo dublje kopaju po toj boli…
Tebi, čovječe, koji si svaki vikend u izlasku i opijaš se jer si učen da treba uživati i iskoristiti mladost, koji se vraćaš doma još uvijek opijen u jutarnjim satima, a misli su ti na sto strana i smatraš da je to u redu jer to rade svi ostali i da nisi normalan ako ne ideš van i ne piješ.
Tebi koja se osjećaš nedostojnom biti voljena i ljubav tražiš na krivim mjestima – u klubovima, raznim zabavama na jednu noć. Prljaš svoje srce, dušu i duh raznim grijesima bluda i svaki se puta negdje u dubini sebe osjećaš loše nakon toga, ali uvjeravaš samu sebe da je to u redu, da ti je bilo odlično i da te boli briga.
Tebi koji nisi nikakav vjernik, ne ideš u Crkvu jer je smatraš običnom institucijom s grešnim ljudima, licemjerima i punom laži. Bog ti je nepotreban ili imaginaran lik, a svi su vjernici ovce koji nemaju svoje ja, dosadni i zalutali.
Posebno se obraćam tebi koji u sebi nosiš crnilo i suicidalne osjećaje i misli. Koji si pomišljao na to već puno puta, razmišljao o načinu na koji ćeš to provesti u djelo jer više ne možeš ni sam sa sobom, a ne želiš nikome o tome pričati…
STANI!
Bila sam baš na tom mjestu, baš ta osoba, u “bezizlaznim” situacijama, uživala život na taj način i više ga ne želim nazad. NIKADA!
Postoji jedna druga perspektiva.
Taj Bog kojeg niječeš postoji i čeka te. Čeka te da upoznaš Njegovu ljubav koja je jača od svega ovoga. Vjeruj mi, čovječe, ne postoji ta situacija koju Bog ne može riješiti, bol koju on ne može iscijeliti. Čak i ona najdublja rana koju si dobio još u utrobi i ostavila je posljedice biva iscijeljena. Ne postoji to crnilo koje Kristova svjetlost ne može rasvijetliti. Prestani vjerovati u laži Zloga, laži ovoga svijeta. Kada Bogu dopustiš da te dotakne samo tračkom svoje svjetlosti, počinješ gledati drugi svijet. Kao da su pale ljuske s očiju i napokon si progledao, napokon prodisao, nanovo se rodio. Vjeruj mi, Crkva je bogatstvo, bolnica za bolesne, a ne mjesto za savršene. Kada upoznaš dubinu i stvarnost vjere, svete mise, euharistije i svega što nam je Bog darovao, kada otkriješ da je predanje Bogu sloboda i nadnaravna snaga koju bez njega nećeš spoznati, više ti se ne vraća u stari život. Izazivam te – pokušaj mu predati sve i cijeloga sebe i vidjet ćeš. Otkrij i upotrijebi darove i talente koje imaš na Božju slavu i postani puno više od onoga što možeš zamisliti. Isus je rekao da ćemo činiti djela kao i on. Sve što činimo oblikuje nas i naše živote.
Biraj – blagoslov ili prokletstvo? Svjetlo ili tama? U čemu ćeš živjeti? Gdje želiš biti u vječnosti?
Bez Boga sve je prolazno i površno. Postoji i druga perspektiva od one koju ti ovaj svijet pruža.
Budi blagoslovljen, ti, koji ovo čitaš!
