Prije godinu dana prvi puta došao sam u Dom molitve Slavonski Brod. U to vrijeme samnom je vladala anksioznost (strah od dodira, bliskosti, šetnje ulicom i tome slični strahovi ), panični napadi te depresija. Nakon prve molitve osjetio sam olakšanje, ali sam ponovo dopustio da samnom upravljaju negativnosti iz starog života. Odbacio sam Gospodinovu pomoć i potpuno se oslonio na liječničku. Konzumiranje lijekova smanjilo je simptome anksioznosti i paničnih napada, ali nemir je i dalje bio prisutan na duši.

Radi toga nemira odlučio sam se vratiti u Dom molitve. Imao sam krivi pogled na Gospodina i moja očekivanja bila su drugačija od onoga kako Bog zaista djeluje. Očekivao sam nekakav „show“ na fizičkoj razini i nisam uočavao da se Bog nalazi prvenstveno u srcu i u malim stvarima – jer svaka mala stvar učinjena s ljubavlju kod Boga je veliko djelo.
Vrijeme je prolazilo, a moja očekivanja su i dalje bila ista jer su mi duhovne oči bile zatvorene. Kada sam napokon dopustio da mi Gospodin otvori duhovne oči uvidio sam da je zapravo Bog već napravio „show“. Gospodin je uklonio strah od bliskosti, dodira, ljudi, šetnje, vožnje prijevoznim sredstvima. Panični napadi su prestali i plodovi su počeli dolaziti. Moja komunikacija s ljudima evidentno se poboljšala i na moje lice je došla Kristova radost. Do tada nisam imao osmijeh na licu, a sada ga imam svaki dan.

Vrlo važna stvar koju mi je Duh Sveti pokazao i naučio nalazi se u Svetome Pismu, u 38. poglavlju knjige Sirahove. U tom poglavlju Gospodin pojašnjava na koji način trebamo prakticirati pomoć Gospodnju i pomoć liječničku – jer Bog je stvorio liječnike. Uz vjeru koju mi je Bog darovao i ljude koje mi je stavljao na put prešao sam jednu negativnu fazu svoga života i sada živim u Kristovoj svjetlosti. Amen! Aleluja!

Dom molitve Slavonski Brod, tj. ljudi koji se tamo okupljaju slaviti Gospodina pomogli su mi živjeti svaki dan u slobodi i radosti.

Takav način života u kojemu se Gospodina Isusa stavlja na prvo mjesto u mislima, riječima i djelima, svake sekunde i svakoga sata, omogućili su mome srcu napredovati u ambijentu svetosti – odvojenosti za Boga.

Sigurno je takvo okruženje gdje prebiva slava Božja omogućilo mojoj osobi izabrati put svećeništva.

Prije obraćenja  živio  sam normalnim životom, kao i većina mladih. Živio sam za vikend, izlazak, društvo, alkohol i provod. Bio sam tradicionalni vjernik i išao sam nedjeljom na svetu misu. Iako je jedno od mojih roditelja dugo u karizmatskom pokretu, ja sam smatrao da to meni ne treba i bio sam mišljenja: „Pa ima i puno gorih od mene; kad umrem, ja ću u čistilište pa u raj.“

Jednog dana došla mi je misao kako bih trebao prestati griješiti bludno jer Bog je tako rekao, a On je sigurno u pravu. Ja sam čvrsto odlučio da neću više bludno griješiti, ali opet sam padao u grijeh. Grijeh bluda polako je odlazio, a kako je on odlazio počela se pojavljivati slabost u mišićima, najviše u nožnim. Nisam više mogao ni trčati, ni skakati, ni penjati se po stepenicama bez rukohvata, a prilikom ulaska u automobil morao bih si unijeti nogu u auto. Nakon više od pola godine neuspješnih medicinskih pregleda i dijagnoza odlučio sam krenuti na svetu misu svaki dan, samo kako bi mi Bog rekao što se događa sa mnom. Usporedno s misom išao sam i redovno u teretanu kako bih pokušao ojačati svoje mišiće.

Nakon par mjeseci redovnih odlazaka na svete mise niti se išta događalo s mojom bolesti niti sam imao postavljenu dijagnozu, ali su se stvari u mom životu počele mijenjati – staro se društvo sve  manje družilo sa mnom, a ja sam provodio više vremena sa svojom obitelji. Nakon 6 mjeseci redovnih odlazaka na svetu misu i 6 mjeseci treniranja i dalje nije  bilo nikakve promjene u mom zdravstvenom stanju. Tada sam odlučio postiti tri dana samo na vodi, nisam jeo ni kruh. Tijekom tog posta snaga mi se počela vraćati u mišiće i čim sam završio s postom nakon prvog obroka, slabost se vratila. Tada sam ponovo krenuo kod doktora, ali opet nisu znali što se događa sa mnom. Onda mi je Bog poslao jednu osobu koja je imala iste simptome kao i ja, sa sumnjom na Miasteniju Gravis. Otišao sam kod specijaliste i čekao nalaze 10-ak dana. Dok sam čekao nalaze, otvorila mi se prilika da odem na duhovne vježbe u trodnevnoj šutnji u Međugorju. Tijekom ta tri dana upoznao sam Isusa i shvatio koliko me zapravo On voli. Shvatio sam koliko sam grešan, koliko sam Ga povrijedio, ali shvatio sam i da On sve oprašta ako se pokajem iskreno. Nakon povratka kući odmah su stigli nalazi s pozitivnim rezultatima na Miasteniju Gravis, Bogu hvala.

Bolestan sam, ali sada imam Isusa. Bogu hvala na bolesti i što mi je preko nje otvorio oči. Ona mi je donijela samo lijepe stvari u životu, sada imam novo društvo koje me od prvog dana prihvatilo kao brata, te vam svjedočim da u mladima Doma Molitve Slavonski Brod živi Isus. Moj život je sada dobio svoj smisao, sada sam potpuno novi čovjek, više nisam normalan. Živjeti s Isusom je tako lijepo zato što on nosi naše brige, terete i bolesti. Kada sam mu predao svoj cijeli život, sve su brige nestale. Od tada se ne brinem ni za posao ni za zdravlje ni što će biti sutra, savjesno radim svoj posao i redovno kontroliram svoju bolest. Odlučiti hodati s Isusom kroz život najbolja je odluka koju sam ikada donio. Ja sam se odrekao nekih stvari, a Isus mi je podario sve – samo zato što me voli, a ne zato što sam ja to zaslužio. Ja sam ljubljeno dijete Božje i sada to znam!

„Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!“ (Matej 7:7)

Mnogo je godina već prošlo od moga susreta sa živim Bogom, Isusom Kristom. Tijekom svih tih godina u molitvi hrlila bih k Isusu, ali s vremenom sam primijetila da u molitvi ne mogu pristupiti Bogu Ocu, a zamisliti da je On i moj Otac bilo mi je gotovo nemoguće. Ponekad sam se čak za vrijeme molitve Oče naš znala i “naživcirati”.

Tada sam shvatila da stvarno imam problem s time da prihvatim Boga kao Oca. Korijen problema bio je taj što sa zemaljskim ocem nikada nisam imala prisan odnos. Nisam primala ljubav i pažnju od njega, niti sam dobivala njegovo vrijeme, kao ni sve ono ostalo što svaki roditelj treba pružiti svom djetetu. Zbog toga mi je bilo nezamislivo da Otac nebeski ima veliku količinu ljubavi i puno vremena za mene. Molila sam Duha Svetoga da dođe na svako mjesto u mom srcu gdje nisam primila ljubav ovozemaljskoga oca. Bilo je bolno, ali plodonosno.

Razmatrajući biblijski tekst Hošea 1, u moje srce ulila se spoznaja da je Bog moj Otac i da će mi On pružiti i dati sve ono što ovozemaljski otac nije mogao. Bila sam preradosna. Cijeli dan razmišljala sam o tome kako imam Tatu koji je svemoguć i pun ljubavi. Shvatila sam da će mi dati sve što mi treba i da On uvijek ima vremena za mene. Sve ono što mi Otac nebeski daje zapravo su najbolji “pokloni”. Od toga dana uživam u Očevoj prisutnosti i često se družim s Njim u molitvi.

Bog je kroz te molitve na mene spustio i milost praštanja i tako sam oprostila svome zemaljskom ocu. Sada se družim i s jednim i s drugim tatom.

Marina T. / Dom molitve Slavonski Brod 

Hvaljen Isus i Marija!

Ovim putem želim vam posvjedočiti Božju veličinu i sve ono što mi je Isus učinio u vrlo kratkom vremenu. Od trenutka kada sam susreo živoga Boga, moj život se potpuno promijenio u svim područjima. U samo tri mjeseca moga prijateljstva s Isusom postao sam novi čovjek.

Mlad sam i radio sam sve ono što rade problematični adolescenti. S obzirom na moje godine napravio sam dosta loših stvari jer sam bježao od problema. Da nije Gospodin došao u moj život postao bih alkoholičar. Svaki dan sam pio alkohol i uz njega konzumirao drogu, a ljubav od djevojaka tražio sam na krivi način. Uz sve to sam psovao i pušio, ali i radio posao koji nije bio za mene.

U to vrijeme konobario sam u jednom ugostiteljskom objektu gdje su se mladi iz Doma molitve nekada dolazili družiti. Kada su oni dolazili mene je stalno nešto vuklo k njima u društvo. U početku su mi jako smetali, vrijeđao sam ih i psovao im, ali kada sam saznao da su iz molitvene zajednice ispričao sam im se za psovke i vrijeđanje. Tu noć nisam mogao spavati od silnog razmišljanja o Bogu i Domu molitve – i čišćenje je krenulo. Mladima iz Doma molitve ispričao sam se za psovke i uvrede koje sam im izgovarao i od toga trenutka bio sam oslobođen bogopsovke i svih ostalih psovki. Na samom sebi uvidio sam neku ogromnu promjenu i imao sam sve veću želju za odlaskom u Dom molitve, a s vremenom sam počeo i odlaziti tamo.

Tako je krenuo moj hod s Kristom. Ono što mi je unijelo radost u srce je to što mi je Gospodin progovarao po ljudima. Isus me neprestano ohrabrivao i shvatio sam da sam ja ljubljeno dijete Božje i da me Isus čekao da Mu se vratim. To je ono što mi je između ostalog dalo poticaj da slijedim Isusa.

Zajedno s mladima iz Doma molitve išao sam na Eho konferenciju mjesec dana nakon obraćenja. Do tada sam bio pušač i htio sam zapaliti još jednu cigaretu i zatim ih baciti. Prijatelj mi je rekao: „Zašto bi uopće palio zadnju? Baci ih odmah!“ Tako sam i učinio. Božja milost se spustila i oslobođen sam ovisnosti o nikotinu.

Tri mjeseca slijedim Gospodina i On je do sada učinio mnoga čudesa u mome životu. Ovim putem Mu se želim zahvaliti za sva silna i velika djela koja čini. Živi Bog me izvukao iz tame i doveo u svjetlost. Jednom nogom bio sam u propasti, a sada želim zauvijek slijediti Gospodina Isusa u Njegovoj svjetlosti.

Amen! Aleluja!

Hvaljen Isus i Marija!

Ovim putem vam pišem kako bih posvjedočila o Božjoj ljubavi.

Prije par mjeseci dijagnosticiran mi je polip u maternici koji je iz mjeseca u mjesec rastao i stvarao probleme! Lječnica  ga je pokušala par puta sanirati uz lijekove, ali nije bilo promjena. Tijekom toga svega pouzdavala sam se u Boga da će mi on pomoći, molila i molila i onda rekla: Bože, ako je tvoja volja neka me mimoiđe ovaj kalež da ne moram ići na operaciju, ali neka bude Tvoja volja, a ne moja! U međuvremenu sam bila u Domu molitve u Slavonskom Brodu gdje su molili za mene i moje zdravlje te sam počela proglašavati svoju maternicu zdravom i prepustila se dragom Bogu.

Kada sam došla na kontrolu i da se dogovorimo oko termina za operaciju, doktorica je u čudu gledala monitor i nakon nekoliko trenutaka rekla da ona ne vidi ništa! Polipa nije bilo!!! Smijeh s moga lica se nije mogao sakriti, znala sam da je to bilo Božje čudo, Božja milost, da su moje molitve uslišene.

Hvala ti i slava Bože i oprosti nam što imamo tako malu i mlaku vjeru!
Isus sam rekao: NEKA TI BUDE KAKO VJERUJEŠ!